Matematika

Vrijeme je da kažem koju riječ i o tom famoznom školskom predmetu koji je nekako uvijek bio zloglasan: matematici.

Dijete koje sam ja uzela na hraniteljstvo već je krenulo u školu, a nije imalo ni minimalna potrebna znanja za savladavanje osnovnih matematičkih zadataka.

Zbog toga smo morali da krenemo bukvalno od samog početka. Učili smo koji broj je veći, a koji manji. Crtali smo brojnu liniju i pogađali gdje treba da dođe koji broj. Savladavali smo šta znači da je neki broj za jedan veći od datog broja (iako je dijete znalo da broji, nije razumjelo šta znači +1). Učili smo da brojimo parne i neparne brojeve, kao i da brojimo po 5 brojeva unaprijed i unazad (ovo nam je koristilo kada smo učili kako prepoznati tačno vrijeme na satu sa kazaljkama).

Tek kada smo savladali najosnovnije stvari o cijelim brojevima mogli smo da pređemo na osnovne računske operacije: sabiranje i oduzimanje. Ovdje smo opet imali muke sa brojevima većim od 10, jer se nisu mogli nabrojati na prste, ali pronašli smo tehniku – brojanje unazad ili unaprijed do željenog broja. Imali smo malo poteškoća da prebacimo desetice (npr. koji broj je -1 od 20), ali i to smo polako savladali.

Kada smo prešli na tablicu množenja, morali smo se potruditi da je cijelu upamtimo napamet, što je bilo poseban zadatak (interesantno da je dijete lakše pamtilo složenije brojeve, kao što su 7*8, nego jednostavnije, kao što su 2*8), a dijeljenje je dijete savladalo tako što je poredilo brojeve koje dijeli sa brojevima koje bi pomnožilo. Neobična tehnika, ali pomogla je da se savladaju osnovne računske operacije.

Još uvijek imamo poteškoće sa razumijevanjem dekadnog sistema, što djetetu otežava da sebi pojednostavi računske operacije kada ima zaokružene brojeve, ali nadam se da ćemo i to vremenom polako prevazići.

Postoji još jedan problem, uobičajen za sve đake, a to je pravilno razumijevanje tekstualnih zadataka. Kod mog djeteta je taj problem uvećan zbog činjenice da nije savladalo čitanje sa razumijevanjem, pa moramo biti vrlo strpljivi pri „razgradnji“ tekstualnog zadatka kako bi se mogao riješiti. Koristimo tehniku računanja „korak-po-korak“, odnosno rješavamo dio po dio zadatka kako bismo u konačnici dobili tačan rezultat.

Ono što sam vremenom shvatila je da nije važno na koji način će dijete riješiti zadatak, dok god ima neka tehnika koja će omogućiti da konačni rezultat bude tačan.

Neću lagati. Ocjene iz matematike nam nisu bajne. Ali, vjerujem da smo savladali barem minimum potreban za osnovne životne potrebe.

Ja ću nastaviti da se trudim koliko god mogu da dijete savlada što je više moguće, a za ostalo ćemo se morati oslanjati na modernu tehnologiju. Barem danas takva opcija postoji.