Sigurno ste već bezbroj puta čuli da je važno dijete angažovati i izvan škole, najbolje na neku sportsku aktivnost, s obzirom da više djeca ne provode onoliko vremena igrajući se napolju kao nekad. Iako nisam stava da se dijete ne smije igrati samo u najbližem parku jer su „opasna vremena“, sportske aktivnosti, posebno kada su u pitanju timski sportovi, pored prijeko potrebne fizičke aktivnosti, djetetu pružaju osjećaj zajedništva i uče ga da sarađuje sa vršnjacima u postizanju zajedničkog cilja.
Vi i te kako želite da vaš hranjenik poboljša svoje socijalne vještine i nauči kako se postiže cilj u saradnji sa drugima.
Šta sada? Prvo ćete morati odlučiti u koju vanškolsku aktivnost želite uključiti dijete. Dijete ne pokazuje poseban interes ni za šta. Nije se nikada bavilo ničim sličnim i ne zna kako da sarađuje sa drugom djecom.
Moja prva ideja je bila folklor. Vodila sam se logikom da je u pitanju grupna aktivnost koja nije kompetitivna i neće se od djeteta očekivati da postiže rezultate, a riječ je o društvenoj aktivnosti u kojoj učestvuje puno djece i koja će poboljšati socijalne vještine djeteta.
Trudili smo se, ali nije uspjelo. Kao i u školi, dijete nije imalo strpljenja za dva puta po dva časa folklora sedmično, niti interesovanja za ono što se tamo radi. Posljedično, uslijedilo je ometanje učiteljica i drugih polaznika folklora u njihovim aktivnostima. Iskoristiću priliku da dodam da je Kulturno-umjetničko društvo Baščaršija pokazalo veliko razumijevanje i puno volje i želje da pruži podršku djetetu, bez obzira na sve. Ako neka od učiteljica folklora nekada bude čitala ovaj članak, želim da kažem da sam zahvalna na njihovom trudu i strpljenju sa djetetom i da mi je žao što nisam ranije shvatila da nekada naprosto treba odustati i pokušati nešto novo.
Uslijedio je logičan zaključak da treba pokušati neki sport koji zahtijeva više discipline, pa smo pokušali sa karateom. U pitanju je pojedinačni sport, koji neće tražiti učestvovanje u timu, a ipak podstiče druženje sa drugom djecom koja učestvuju u sportu, fizičku aktivnost i razvijanje discipline.
Međutim, treneri nisu imali interes da troše energiju na neposlušno dijete, pa bih rekla da su pare na karate bačene da me nisu naučile važnu lekciju: važniji je trener nego sport u koji želite uključiti dijete.
Jedno vrijeme sam odustala od namjere da dijete upisujem na vanškolske aktivnosti.
I mislim da nisam pogriješila, jer je prvo trebalo da dijete nauči malo da sluša u školi i da tamo stekne drugove svojih godina i počne se interesovati za ono što i njih interesuje. Zaista, poslije nekog vremena, kada je dijete steklo drugove u školi, samo je izrazilo interes da upiše košarku na koju su već išla neka raja iz razreda.
Naravno, nisam čekala ni trenutka i odmah sam ispunila tu želju. Ovdje ću istaći da ni ovo ne bi uspjelo da trener Košarkaškog kluba Bosnian Basketball Youth (BBY) nije imao sluha za komunikaciju sa djetetom i već u ranoj fazi uspostavio svoj autoritet i pružio djetetu pravilan odnos zabave i discipline. Dijete se dobro uklopilo, zabavlja se i postiže dobre rezultate. Ponekad djetetu zna biti mrsko otići na trening, ali uvijek se sa treninga vrati s osmijehom. Hvala KK BBY na podršci.
Kao što sam već ranije spomenula, svako dijete je različito, pa nećete odmah znati šta učiniti. Dajte i sebi i djetetu vremena, a podstičite u razgovoru teme koje se tiču vanškolskih aktivnosti. Na kraju će vam samo dijete reći šta da radite. Sretno!
Vanškolske obaveze

Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.