Prvi kontakti

Iako je hraniteljstvo privremeno stanje, želim prvo da se posvetim temi trajnijeg čuvanja djeteta. Zašto? Zato što je, bez obzira na sve poteškoće, manje teško podnijeti stanje koje je kratkoročno nego dugoročno. A ja želim da svojim iskustvima upozorim, ali istovremeno i ohrabrim eventualne buduće hranitelje.
Imam dojam da se hraniteljstvo prilikom promovisanja nepotrebno romantizira i predstavlja u najružičastijoj mogućoj boji. Iako je cilj promocije povećanje broja hranitelja, mišljenja sam da je pristup pogrešan i da će izazvati loše posljedice: hranitelje koji će odustajati od hraniteljstva i, što je još tužnije, od djece koja će time dobiti potvrdu da nisu dobra i da ih zbog toga niko ne želi.
Hraniteljstvo je predivna stvar. Opažanje pozitivnih pomaka kod djeteta nakon dugoročnog upornog angažmana donosi veliku radost i nadu u budućnost te male „duše u oklopu“.
Dakle, idemo naprijed.
Centar vas je pozvao i rekao vam da postoji dijete podobno za hraniteljstvo. Dogovorili ste termin za obilazak djeteta u domu za djecu bez roditeljskog staranja.
Kao što ne trebate oklijevati da postavite zahtjeve u vezi sa djetetom (više u članku „Kakvo dijete biste uzeli na brigu?“), tako nipošto nemojte misliti da ste loša osoba ukoliko prilikom prvog kontakta sa djetetom u domu procijenite da niste spremni preuzeti to dijete na brigu.
Za to može biti bezbroj razloga. Nemojte se gristi zbog toga što ste procijenili da predloženo dijete nije za vas. Kao što sam već rekla, najvažnije je da djetetu omogućite sigurno i stabilno okruženje u skladu sa vašim mogućnostima. Kad sam već kod toga, to ne znači da trebate čekati „savršeno dijete“, jer takvo dijete ne postoji (čak ni kada je u pitanju vaše vlastito). Uzmite u obzir ono što sam navela u spomenutom članku i prihvatite da će svako dijete koje treba hranitelja nositi određene traume sa kojima ćete se morati suočiti.
Samo vas molim da ne dužite sa odlukom, posebno ukoliko je u pitanju dijete koje više nije beba, jer ne želite kod djeteta probuditi nadu, pa odustati.
Djeca u domu imaju iluziju da je život u porodičnom okruženju rješenje svih njihovih problema. Iako je izlazak iz doma u svakom slučaju napredak, vaši zahtjevi će ih iznenaditi i neće na početku biti prihvaćeni na adekvatan način (čak i ako je u pitanju jednostavno pranje ruku kada se uđe u kuću).
Recimo da je prvi dojam bio pozitivan i da ste odlučili da nastavite proceduru za prihvat djeteta s kojim ste se upoznali.
Nećete ga odmah povesti kući. Dužni ste prvo proći period upoznavanja sa djetetom na način da ćete ga obilaziti u domu za djecu bez roditeljskog staranja i da ćete dobiti dozvolu da ga, s vremena na vrijeme, izvedete u šetnju ili na izlet, što mora biti unaprijed dogovoreno sa službom za hraniteljstvo i domom u koje je dijete smješteno.
Ovdje savjetujem da sve detaljno dogovorite kako ne bi došlo do nesporazuma u komunikaciji, jer ukoliko bilo ko u nizu nije upoznat da ste dogovorili izlazak sa djetetom, dijete neće moći napustiti dom i propašće vam planovi za taj dan.
Kada je početni period upoznavanja protekao, ukoliko se odlučite da prihvatite dijete i ukoliko dijete prihvati vas (dijete koje je dovoljno odraslo da razumije pitanje će službenici centra za socijalni rad upitati da li želi da živi kod vas), bićete pozvani da potpišete ugovor sa centrom za socijalni rad, a potom ćete zaprimiti rješenje kojim se dijete dodjeljuje vama na hraniteljstvo na ugovoreni period ili dok za to postoje okolnosti.
Ovdje ću usput spomenuti i da hranitelji imaju pravo na hraniteljsku naknadu i naknadu za izdržavanje djeteta (iznose možete provjeriti na zvaničnoj stranici centra za socijalni rad), ali odmah budite svjesni da to nije naknada koja bi motivisala hranitelje koji nisu već motivisani vlastitom željom da se prihvate ovog odgovornog zadatka.
Konačno, potpisali ste ugovor i dobili rješenje i možete preuzeti dijete i povesti ga kući.
O ovome sljedeći put.